Pomirio se sa svojim
neprijateljem
Tokom žestokih borbi za Vukovar u jesen 1991. objašnjava Lali
poručnik Milojica Čačanin:
– Eto, tamo, preko ulice, iza onoga drveta je tvoj neprijatelj.
Osmatraj i u pogodnom trenutku likvidiraj.
– Izvin’te, mol’ću fino, je l’ to onaj u zelenoj rekli? – hoće Lala
da bude siguran ko mu je “lični” neprijatelj:
– Jeste, to je ustaša!
Nije čuo Lala poslednje komandirove reči, jer je već odložio pušku i
pretrčao preko šora do pokazanog mu duda. Nešto je dugo divanio s
“neprijateljem”, čak su i po cigaru popušili, na kraju se rukovaše,
pa se vrati do zapanjenih saboraca.
– Druže poručniče, ja mogu da se pakujem i idem kući. Ja sam se s
mojim neprijateljem izmirio, a vi vid’te šta ćete s vašima.
Samo da ne dođe neko ko ume da šica
U jesen 1991. negde na blatnjavi slavonski front dođe da obiđe
položaj Banaćana kapetan Miljan Crnogorac, ali umesto dobrodošlice
iznad glave mu prozuja nekoliko metaka:
– Ajde, jade mrčene, pronađite hitno đe se sakrio taj snajperista –
strogo zapovedi.
– Ma, znamo mi ‘di je on – mirno će Lala iz Melenaca.
– Pa što ga, avetinje, onda ne išćerate iz brloga i ne ućutkate?
– Taj snajperista „šica“ već nekol’ko dana i još nikoga, fala bogu,
nije strefio. Ako ga likvidiramo, umesto njega mogu da metnu nekoga
drugog ko bolje ume da šica. A onda nam zlo i naopako.
Presoljena ljubav
– O, jadna ti sam, šta ću sada, presolila sam supu – izašla Sosa na
sokak pa kuka da se sve ori.
– A ta molim vas, slatka moja, pa i nije neko veliko zlo – teši je
komšinica Persa.
– Kako da nije! Mog’o bi, ne da je bože, Lala pomisliti da sam još
uvek zaljubljena u njega.
Ona uvek dozvoljava
Već dobro preplašena, došla Sosa u pančevački sud, a još se i sudija
strogo obraća:
– Optužuje vas komšinica Persa da ste s Pantom, njenim zakonitim
suprugom, bili u nedozvoljenim odnosnima.
– Laže, rospija jedna, očiju mi, gos'n sudija! Pa ja sam mu uvek
dozvoljavala – vrisnu s klupe Sosa k’o ajgir.
Za svinje vina, Lala
ženi sina
Naprasno rešio Lalin sin Mita, mada još uvek deran, da se ženi, a
baba mu u podrumu nije imao dovoljno vina za svatove. Nevoljno je
bio primoran da potera nekoliko svinja na vašar, s namerom da ih
zameni za vino.
Spazi ga njegov prvi komšija Panta kako se pogađa s vinarom, pa
zaludan upita:
– A gle tebe, šta ti tu radiš?
– Ta eto, ženim sina, pa sam doš’o da kupim za svinje vina –
odgovori mu nadrndani Lala.
Uniforma prekinula
porodičnu tradiciju
Počelo NATO-bombardovanje, mobilisano pola Banata, pa uniforma i
puška nisu zaobišli ni Lalu.
- Jesi li čuo da su Lali dali tri numere kraću uniformu? – dobro je
obavešten komšija Steva.
- Auuu, a što to? – iščuđava se Panta.
- Pamtiš li, možda, njegovog dedu Zlatoja i šta je radio u onom
prvom velikom ratu?
- Pred’o se u Galiciji braći Rusima 1915.
- A njegov tata Živa, kako se iskaz’o u kraljevoj vojsci?
- On se Švabama pred’o čim su zapucali ’41.
- Eee, Lala se ovim NATO-soldatima sigurno neće predati. Ne može
ruke iznad glave da podigne.
Babino brižno pismo
soldatu
Stasao Lalin sin Mita za soldata vojske kralja Lesendre, pa ga
mobilisali i poslali u neku šumadijsku zabit. Brzo on zaslužio i
nagradno odsustvo, pa se nekoliko dana posle povratka iz Tomaševca u
kasarnu iznenadio što mu otac šalje pismo.“Mito, sine, kad si bio o
Božiću na urlabu, što si ukro babin brijač, te sad baba nema čime se
ljuštiti, neg ide rutav ko kera?
Mito, sine, javljam ti da smo kravu Belku vodili u Debeljaču na
vašar, pa smo je prodali. Ne znam ko će se s njom usrećiti, moraće u
lulu musti.
“Mito, sine, javljam ti da smo pre nekoliko dana ja i nana išli u
Botoš na vašar, pa je garov išo za kolima i preplivo Tamiš, pa ga
oma tamo uvatio šinter. Moro sam platiti za njega dva dinara, al’
šta sam drugo mogo. Valjda neću ja lajati?!
“Mito, sine, javljam ti da nam je nana pre neki dan mesila lebac, pa
je od komšije Galkoca unajmila naćve. Kad je lebac već bio umešen, a
nana iznela naćve nasred avlije, ovo naše ždrebe se zaigralo stalo,
baš ih provalilo. Odneli mi naćve natrag, a oni pitaju što su
provaljene, a mi smo kazali: što se nas to tiče.
“Mito, sine, javljam ti da smo u selu dobili novog popu, kažu čudo
učevan čovek. Nosi cviker na nosu, a kad se opije sa svima se ljubi.
“Mito, sine, e sad ti nana šalje 20 dinara, da ja ne znam.”
Mleko mu se skroz
ogadilo
– Lalo, ne pij tol’ko rakije, neće valjati! – grdi ga posle još
jedne terevenke supružnica mu Sosa.
– Ta mani me, ženo, na miru. Znaš da više od godinu da nisam pio
ništa drugo, sem mleka.
– Iiiju! A kad je to bilo!?
– Pa, kad sam se rodio.
Radodajka Mara
patriota
Posle dudovače i razgovora o Kosovu uzavrela krv Lali i komšiji mu
Panti, pa stigoše i do razgovora o omiljenoj rodoljubivoj pesmi:
– Ja najvolem onu “Sedi Mara na kamen studencu” – odabra Lala.
– Ih, al’ ti je neka!
– Čekaj, nisam ti kaz’o poslednju strofu: “Svima daje, samo neće
Natou i Nemcu”.
Zloupotrebljeno
pravo na mušku ružnoću
– Oh, milostiva, vi ste tako grozno svirepi! Zašto odbacujete jednu
želju ljubećeg srca mog – na kolenima se presamitio Lala iz
graždanske familije staroga Bečkereka.
– Z’oto, što ste tako ružni – zaista je surova Sosa.
– O, bože! Ta je sloboda nama muškima dozvoljena da smemo malo ružni
biti.
– Jeste, samo vi tu slobodu mnogo zloupotrebljavate.
Ilegalno komšijsko
TV kibicovanje
Vršljaju kontrolori po jednom banatskom selu i proveravaju ko
izbegava obaveznu TV pretplatu, pa svratiše i u avliju baba Lenke:
– Ima li, baba, tvoja familija, televizor?
– Nema.
– A imaju li vaše komšije?
– Otkud! Nemaju ni oni. Svako veče gledaju kod nas.
Troskok preko bare
Vraćao se kući pijan Lala, koji je nakon nedeljne liturgije u crkvi,
zaginuo u bircuzu kod Pante. Međutim, na putu mu se ispreči povelika
bara. Htede on junački da je preskoči, ali tresnu usred kaljuge.
Umusan do vrha šešira, osmotri ko ga je sve video tako osramoćenog,
pa reče glasno, da čuju svi „nemili“ svedoci na licu mesta, ali i
oni što su kroz firange izvirkivali:
– Eee, kad sam ja bio mlad, mog’o sam i trired veću baru preskočiti
i pijan i trezan!
Čim zamače za ćošak, postade samokritičan:
– Očin sam moj mog’o!
Skromnost baš i nije
korisna vrlina
Tokom vojničkog egzicira stalno je Lala zabušavao, ali čim je došlo
vreme ručka progurao se na čelo stroja da bi prvi ušao u trpezariju.
Išao iza njega komšija iz sela Panta i mirno ga posmatrao, ali nije
mogao da prećuti kad Lala zagrabi najveću porciju.
- Vile u tebe, em se guraš, em uzimaš najveću porciju. Pa jel’ to u
redu, brašo?
- Pa, ovaj, šta b’ ti učinio da si na mom mestu?
- Šta!? Uz’po manju!
- A šta ondak drečiš k’o da će te štrojiti. Manju sam ti i ostavio.
Od slanine zdravo
debeo i lep
Na pančevačkoj pijaci upadljivo se neka gospođa zagledala u Lalu, pa
mu priđe i upita ga:
– Oprostite, da li biste pošli sa mnom?
– A di? – nepoverljivo će Lala.
– Tu je blizu, izvinite, zaista ste mi mnogo potrebni – ljubazno mu
odgovori.
Šta da radi? Prvi put mu se tako nešto događa. Gospođa mnogo fino
izgleda, a i kaže da nije daleko, pa hajde...
Posle kraćeg štrapaciranja stigoše u lepo uređen stan, gde ga
gospođa iz predsoblja uvede pravo u spavaću sobu.
– Molim vas, svucite se ovde – procvrkuta ona nežno. – Nemojte se
stideti, ja ću odmah, za tili čas...
To reče i ode, ostavivši ga pored udobnog francuskog kreveta,
prostranog k’o gazdaška njiva. Šta će Lala u ovako čudnoj i veoma
složenoj situaciji? Kad ona hoće, pa nek joj bude, zaključio kao
prava muškarčina. Skidao se polako, bez žurbe i strasti, deo po deo.
Onda je šakama zaklonio sramotu i krenuo da po zidovima razgleda
obešene slike. I čekao. U neko doba otvoriše se staklena vrata, uđe
gospođa, a s njom i neki mališan, mršav kao vrbov prut.
– Eto, vidiš – počne poučno da objašnjava balavcu, rukom pokazujući
na golog Lalu. – Ako ne budeš jeo slaninu, nikada se nećeš ugojiti i
biti ovako lepo debeo, kao ovaj ovde!
Persina suknja
Vraćao se Lala sa zrenjaninske pijace, svratio samo da još kupi gumu
za bicikl, kad nalete na Persu. Ona zgodna, k’o Pamela Anderson... –
Lalo – salete ga ona – ’ajmo, molim te, ovde, u ovaj prvi prolaz, na
brzaka ćemo, ja ću da podignem suknju, pa idemo onda zajedno na voz.
Brzo ćemo mi to.
– A, ta man’me se, ženo! – brani se on.
Ali uzalud. Uhvatila ga ona čvrsto podruku, vuče u mračni prolaz i
bespogovorno ubeđuje:
– Znaš, dala sam suknju na hemijsko čišćenje. Gotova je i treba samo
da je podignem.
Ne može krmača da
čeka „dečka”
Došlo vreme da Lala vodi krmaču kod Pantinog nerasta. Pokušali
ukućani da je izvedu iz kočine, ali kako se žestoko opirala, morali
su da je vežu, natovare na kolica i takvu odnesu do Pantinog
dvorišta.
Sutradan se načisto nadrndan probudio Lala: valja opet za krmačom
jurcati, vezivati je, voziti... Prava furtutma. Psuje sve što mu
padne na pamet, i krmaču i buduće prasce, pa traži od žene mu Perse
da pripomogne u ovoj “složenoj operaciji”.
– A što? – upita ga ona.
– Pa kako misliš da je odvedemo do Pante?
– Lepo – smeje se Persa – eno krmače, sedi u kolicima na avliji i
...čeka od zore.
Lala i banane
Popeo se Lala na drvo i
jede banane, a derani ga odozdo furtom nesto provociraju: Majmuni su
davno sišli s drveta, Lalo.
-Vidim... odgovori Lala.
Sat ne otkucava nulu
Dolazi Lala pijan kući u
dva ujutro. Pokušava da otvori vrata i tijo da skine cipele, al se
Sosa trgnu i probudi i iz sobe prodere: Di ćeš ti, Lalo?
-Ma imaš pravo, neću nikud!
Puzevi za rucak
Pita Sosa Lalu:
- Šta ‘oćeš za ručak?
- Nešto što nikad nismo jeli.
- A šta to?
- Puževe!
- Pa dobro, nabavi mi puževe i biće ručak.
I nabavi Lala puževe, napije se u birtu i vrati se u dva sata posle
ponoći. Pozvoni na vrata, prospe one puževe po podu, a kad će Sosa:
- Pa dobro gde si ti do sada?
Lala se sagnu pa šapuće puževima:
- Ajde, idemo, skoro pa smo kod kuće!
Bog selektivno šalje goste
Došla kod Lale u Tomaševac neka dalja ženina rodbina, zasela pa
nikako ne zna otići.
– Blago vama, gosti, vi možete da odete kad god hoćete – već
nadrndan gunđa Lala sebi u brk.
Nakaniše se pred mrak gosti da krenu i taman kada su spremali da
napokon kroče u dvorište, stušti se pljusak, ni psa čovek tvrda srca
napolje ne bi oterao.
Lala izašao na kišu, niz lice podignuto prema oblacima sliva mu se
voda, on bespomoćno raširi ruke i zavapi:
– Pa, bože, ima li te i jesi li ti ikada imao goste?
Droca zvana
drugarica
Tek su partizani i Rusi oterali Nemce iz Bečkereka kada pozvaše
Lalu, iako trećepozivca, da se hitno i neizostavno javi komisiji za
mobilizaciju. Međutim, pošto nikako nije uspevao da nađe narečenu
ulicu obrati se prvoj devojci koja je prolazila:
- Izvin’te gospojice...
- Nisam ja gospođica!
- Dobro onda gospoja.
- Nisam ni gospođa!
- Dobro, u očin, šta ste onda?
- Ja sam drugarica!
- A čija, moliću fino?
- Svačija!
- Eee, znaš ćero, to se kod nas u Tomaševcu kaže – droca.
Svetac osta bez
glave i slave
Pre onoga rata pozvao Lala na svoju slavu Svetog Nikolu i Švabu
Petera, kome se mnogo dopalo kako se vasceli dan, pa i noć jede,
pije, peva i veseli. Zamolio zato domaćina da mu preporuči nekog
sveca, koga bi, eto, on mogao da slavi. Prihvatio je odmah Svetog
Jovana. Kad dođe 18. januar, upozori ga Lala:
– Peter, prekosutra ti je slava.
– Ooo, idem koljem prase, mesim torta – užurbao se Švaba.
Proslavilo se to lepo, kad u proleće ponovo brižni Lala podseća
komšiju:
– Peter, sutra ti je slava.
– Ooo, idem koljem prase, mesim torta – otrča on kući.
Došlo leto, uskoro će i Sveti Jovan Usekovan. Peter opet “kolje
prase, mesi torta”. Svi se čašćavaju do zore, a domaćin, umoran od
toliko čestih slava, proštudira pa upita Lalu:
– Je li, koliko još u ova godina imam slava?
– Nema više – uteši ga Lala.
– Ooo, hvala bogu, kad mu već odsekli glava!
Ćorava kobila šeta
po tavanu
Svratio Miljan Crnogorac kod komšija Lale, pa ne zna otići. Po ko
zna koji put se hvali svojim neviđenim ratnim junaštvom, nema
ofanzive ni bitke u kojoj njega nije bilo. A ispred njega jedino
Sava Kovačević. Dok je hvatao vazduh i zalet između dva “herojska
dela”, Lala iskoristi priliku, pa započe svoju priču:
– Večerali jesenas Sosa i ja, kad čujemo da neko lupa po tavanu.
Nije me mrzelo, preprenem se i imam šta gore videti: moja ćorava
kobila uspentrala se uz lotre, pa šeta li šeta.
Zabezeknuo se đetić, vidi da mu sused pamet pomera, pa jedva
prozbori kako je to nemoguće:
– Moguće je, jašta nego moguće! Kad ti pobi onolike silne Švabe, a
što moja kobila ne bi mogla da se prepne i šeta po mom rođenom
tavanu? Ko će da joj zabrani?
Nemoral
U prepunoj crkvi pop-Joca drzi propoved. Okomio se na nemoral
mladezi. Sav uzrujan vice:
- Braco, nema vise onog starog postenja. Pre su sve devojke bile
nevine do udaje. A danas/ Danas takvih devojaka vise nema. Moilm
vas, dovedite mi danas jednu nevinu devojku!
- I meni jednu! - ote se Lali iz muskog dela crkve.
Bolje blesav
Voleo Lalin sin da se na konferencijama u selu izdvaja " pametnim
pitanjima". Zabrinulo to Lalu, pa ga poducava:
- Utuvi magarce, bolje je biti blesav k'o svi, neg' pametan k'o
niko!
Nije ucio da pliva
Stoji Lala na Erzebet mostu u Pesti, negde pedesetih
godina, i gleda u mutne vode Dunava. Odjednom, vidi, davi se neki
Pestanac.
- Upomoc, upomoc! - vice on.
Nagnuo se Lala preko ograde i pita ga:
- Eheeeej, jesi l' ucio ruski?
- Igen! Igen! Jesam. Spasavaj!
- E-e-e, bolje b' ti bilo da si ucio da plivas...sa se ne b'
davio....
U Elemir nije lako
stići
Sedi Lala pod bagremom u polju, taman se najeo slanine, malo bi da
počine, pre nego što nastavi da okopava kukukuruz, kad niz leniju
tutnji neki auto, koji se baš pred njim zaustavi.
- Dobar dan, želim – ljubazno će vozač.
- ’Bar dan i tebi! A koji te je andrak naterao da ’vuda prolaziš -
mrzovoljno Lala.
- Hteo sam prečicom do Elemira, pa sam malo zalutao!
- E, mladiću, tako ti je to! Preko preče, naokolo bliže.
- A da li biste mogli da me nekako uputite?
- Ta, mogo’o bih, kako ne bih! Pazi ovako: ideš pravo kako si
kren’o, pa brojiš do treće preke duži, ondak ćeš da ideš levo, pa
skoz do onog bagrenjara što se vidi odavle, a ondak... ček’ malo,
nije dobro tuda, onaj mamlaz Steva uzor’o do jendeka, ne’š moći
prići tim kolima...
Ne, bolje da ne ideš do treće, nego šeste duži, pa malo levo nuz
jendek sve do ćuprije, pa preko nje, ondak desno kuda idu bandere,
ali ti bandere ne gledaš... Ček’ malo, ne valja, pa to je zdravo
okolo... Znaš šta, da se ti lepo vratiš na onu ćupriju di si preš’o
kad si dolazio ovamo, pa ondak prođeš i bandere i drugi jendek, i
desno imaš put... Stani, stani... ne valja, nego ajd’ ti pravo pa
kad vidiš beli kamen...
Jadničku se smučile sve ove Laline tirade te zavapi:
- Zaboga, čoveče, znate li vi uopšte gde je put za Elemir?
- Ideš ti malo u ocov, je l’ znaš! Ja sam iš’o ne u Elemir, nego i u
Bečkerek, kad si ti mislio da su guščja g***a klikeri, derane moj!
- Pa dobro, kako mi onda ne umete reći kako da stignem u Elemir?
- Jebeš ga, nikad tamo nisam iš’o - odavde!
Treba mu viljuska
Seo austrijski oficir za kafanski sto. Izvadio sablju i stavio
ispred sebe. Hteo bi da ruca. Lala doneo tanjir
i vile iz stale. Stavio ispred oficira i kaze:
- Ovakvom, pravom coveku,uz taki noz, pripada mu i samo takva
viljuska.
Most na Tisi
Doveli Lalu pred novopodignuti most na Tisi.
- Kako ti izgleda ovaj most, Lalo? - pita ga inzinjer.
- Eee, znate, mlogo dobar, - kaze Lala - jer, kasti,
sreca je sto ste ga poprecke metnuli, inace da ste ga
uzduz postavili, nikad ga ne bi sagradili.
Lalino pismo Sosi
Za vreme Prvog svetskog rata Lala pise Sosi:
" Draga moja Soso,
Pozdravljam te i javljam ti da sam u dobrom zdravlju, koje i tamo
svima vama, isto tako od Boga zelim.
Mol'cu fino, da mi posaljes tvoje cipele. nemoj da me pitas, zasto
ti pisem tvoje cipele, jerbo ako ti pisem moje cipele, ti ces kad
citas na glas da mislis tvoje cipele, a ne moje cipele.
Zbog toga ti pisem tvoje
cipele, a ti ces da citas tvoje cipele, pa ces da me razumes, da
mislim na moje cipele, a ne na tvoje cipele.
Zato mi posalji moje
cipele, a ne tvoje cipele.
Tvoj, ili moj, Jova"
Nepravda
- Nikad vise nije bilo nepravde prema nama Lalama,
k'o sto je sada ima. -tvrdi Lala.
- !?
- Eto, jel' se Cigani sad zovedu Romi? Zovu! A Siptari- Albanci?
Zovu!
A Bosanci - Muslimani? Zovu! A mi Lale? Zasto nas, ml'cu lepo,
ne zovedu - Tulipani? A-a-a, zasto?
Pismo
Napisao Lala pismo Panti i odneo na postu.
- Pismo je jako tesko. - kaze postar. Potrebno je da
prilepite jos jednu marku.
- Smesno! - kaze Lala. - A, zar ondak, nece biti jos teze!
Nek covek vidi
Mlinar Lala pita svoga sina:
- Jesi l' izvadio usur iz braca-Zikinog dzaka?
- Jesam.
- A jel' to vid'o braca Zika?
- Ta, nije.
- Izvadi jos jedared, nek' vidi covek.
Kad Lala duva
Vozili se Lala i njegov sin kolima. Bila jaka zima Lali ozeble ruke,
pa poce da duva u njih. Sin pita:
- Jel' babo, zasto duvas u ruke?
- 'Ocu da ih zagrejem, z'oto duvam.
Kad stigose kuci, tamo ih cekala topla corba.
Lala jede i duva u kasiku. Sin ga zaprepasceno gleda i pita:
- Jel babo, a sta sada radis?
- Duvam. 'Ocu da razladim corbu.
- Eee, tane mu gosino, pa ti mozes kako 'oces.
I da grejes i da ladis!
Ispod cene
Prodao Lala kravu nekom zanatliji.
- Kazi Lalo, iskreno reci, kakvu manu ima krava
kad si je prod'o ispod cene?
- Ociju mi, nema mane, osim sto treba da joj uvek
kazes VI, jerbo je starija od tebe.
Ide i on za njim
Isao Lala ulicom i najednom ga zaustavi policajac.
- Lalo, tvoj pas nema veterinarski medaljon.
- Tacno nema. Al' ova kera nije moj pas.
Produzi Lala put, a policajac za njim.
- Slusaj Lalo, - obrati mu se ponovo - nemoj da
tvdis da pas nije tvoj, kada ide za tobom.
- I vi, mol'cu fino, idete za mnom, pa niste, kasti, moja kera!-
doseti se Lala.
Zenske muve
- Boze, sto je danas u sobi muva! - kaze Sosa.
- I gle, sve su zenske, - dodaje Lala.
- Po cemu znas?
- Najvise ih cuci na ogledalu!
„Kalašnjikov”
ranjenika oslobodio muka
Kada je počelo bombardovanje NATO-a, mobilisali pola sela, pa i
Lalu. Međutim, tek kad je stigao u jedinicu, četni ćata ustanovi da
je on, dok je služio vojnik rok, pao na ispitu iz prve pomoći, pa je
na brzinu sklepao komisiju pred kojom će ići na “popravni”.
U punoj ratnoj spremi, kao da se sprema invazija na Ameriku,
prisputi Lala.
– Vojniče – obrati mu se pukovnik Mane Ličanin. – Pred tobom na
stolu je lutka. Ona predstavlja ranjenog borca. Zamisli: pala
granata i njemu otkinula desnu ruku, levu nogu i isterala oko. Šta
bi ti u toj situaciji preduzeo?
Obišao Lala nekoliko puta oko stola, malo se premišljao, pa onda s
ramena skide “kalašnjikov” i pred zabezektnuom komisijom ispali ceo
šaržer lutki u glavu.
– Šta to učini, crni Lalo? – konsternirao se pukovnik.
– Njemu nema leka. Nije ljucki da se nesrećnik dalje muči.
Narodna masa se
dogodila Crnogorcu
Prve posleratne godine krenuli Lala i Miljan Crnogorac da obiđu
silne švapske njive što ih je Miljan dobio kao kolonista. Po velikoj
vrućini šetali se atarom i kad stigoše do jednog drveta, Lala se
strovali u hlad, a Miljan preloži da održe miting. Dogovoriše se
“demokratski” da đetić zbori, a Lala bude publika, takozvana
“narodna masa”. Popeo se govornik na drvo pa krenuo:
– Drugovi i drugarice, naša borba...
Lala skinuo šešir, obrisao znoj, izuo opanke, a junačina veze li
veze. K’o “singerica”. Brzo Lali dosadilo pa viknu:
– Ajde dosta cifranja, drug Crnogorac, idemo u bircuz na ‘ladan
špricer.
Međutim, Miljan stigao tek do četvrte ofanzive. Još nekoliko puta
kukao Lala da mu je dosta komendije, a Miljan u zanosu ne zatvara
usta. Videvši da nema druge, uze Lala poveći busen, zafrljači ga i
pogodi govornika posred čela. On zatrese glavom, izbaci još nekoliko
zapaljivih parola, pa siđe niz drvo.
– Ko me ono, mrčo, udari po glavi?
– A ta ko će znati kod tol’ke publike!
Svetac osta bez
glave i slave
Pre onoga rata pozvao Lala
na svoju slavu Svetog Nikolu i Švabu Petera, kome se mnogo dopalo
kako se vasceli dan, pa i noć jede, pije, peva i veseli. Zamolio
zato domaćina da mu preporuči nekog sveca, koga bi, eto, on mogao da
slavi. Prihvatio je odmah Svetog Jovana. Kad dođe 18. januar,
upozori ga Lala:
– Peter, prekosutra ti je slava.
– Ooo, idem koljem prase, mesim torta – užurbao se Švaba.
Proslavilo se to lepo, kad u proleće ponovo brižni Lala podseća
komšiju:
– Peter, sutra ti je slava.
– Ooo, idem koljem prase, mesim torta – otrča on kući.
Došlo leto, uskoro će i Sveti Jovan Usekovan. Peter opet “kolje
prase, mesi torta”. Svi se čašćavaju do zore, a domaćin, umoran od
toliko čestih slava, proštudira pa upita Lalu:
– Je li, koliko još u ova godina imam slava?
– Nema više – uteši ga Lala.
– Ooo, hvala bogu, kad mu već odsekli glava!
Sosa razume samo
francuske poljupce
Kao vrsnog stručnjaka za stočarstvo, poslale Ujedinjene nacije nekog
Francuza u jedno banatsko selo. Međutim, od svih paora u ataru on je
najviše sarađivao s Lalinom ženom Sosom. Nimalo romantične torove i
obore su izbegavali. Posle nekoliko meseci ostala ona trudna, a
Žan-Žak se vratio kući i porodici u Marsej.
- I šta ćete sada? ’Oće l’ Lala da prizna dete – brižno je upita
komšinica Persa.
- Mislim da ’oće, al’ imamo mlogo teži problem od toga.
- Pa koji može biti teži?
- Pa, kako ćemo divaniti sa detetom kad nam niko u celoj familiji ne
zna francuski?
Sluga božji među
Banaćanima
Prodao Lala na vašaru krupnu stoku, dobio silne pare, toliko velike
da se bojao odneti ih kući. Ode zato kod popa Miladina da mu ih
pričuva dok ne odluči šta će s njima činiti. Prota, davno došao iz
Šumadije, zna čovek reda, pozva Živu i Pantu, kao punoletne svedoke
dok je novac primao.
Nekoliko dana kasnije dođe Lala po svoje.
- O kakvim parama govoriš? Meni ništa nisi dao – odlučno će prota.
- Ali, oče, brojali ste ih pred svedocima... Živom i Pantom.
Naredi pop crkvenjaku da dovede narečene svedoke.
- Kažite, jeste li videli da mi je Lala dao neke pare?
- Bogami, mi nismo!
Ode Živa, ode Panta, a paroh otvori šifonjer, izvadi Lalin novac,
izbroja ga i dade mu.
- Ali oče proto, što ste pravili ovoliku komendiju sa mnom? –
zabeknuto će Lala.
- To ti je, sinko, samo da vidiš kako je meni biti sluga božji među
vama Banaćanima.
Bog selektivno šalje
goste
Došla kod Lale u Tomaševac neka dalja ženina rodbina, zasela pa
nikako ne zna otići.
– Blago vama, gosti, vi možete da odete kad god hoćete – već
nadrndan gunđa Lala sebi u brk.
Nakaniše se pred mrak gosti da krenu i taman kada su spremali da
napokon kroče u dvorište, stušti se pljusak, ni psa čovek tvrda srca
napolje ne bi oterao.
Lala izašao na kišu, niz lice podignuto prema oblacima sliva mu se
voda, on bespomoćno raširi ruke i zavapi:
– Pa, bože, ima li te i jesi li ti ikada imao goste?
Pita Sosa Lalu:
- Šta ‘oćeš za ručak?
- Nešto što nikad nismo jeli.
- A šta to?
- Puževe!
- Pa dobro, nabavi mi puževe i biće ručak.
I nabavi Lala puževe, napije se u birtu i vrati se u dva sata posle
ponoći. Pozvoni na vrata, prospe one puževe po podu, a kad će Sosa:
- Pa dobro gde si ti do sada?
Lala se sagnu pa šapuće puževima:
- Ajde, idemo, skoro pa smo kod kuće!
Zdravo miroljubiv
ratnik
Baš pred “odlučnu bitku za oslobađanje” Vukovara došla patrola da
regrutuje Lalu, ali on ni da čuje:
- Ta nemojte mene, ja nikako ne mogu.
- Ali Lalo bićeš proglašen za dezerter i ne gine ti zatvor – prete
mu vojni policajci.
- Zapravo nije da neću, nego znate kaki sam...
- A kakav si ti – već se nerviraju “uniformisana lica.
- Pa, znate me, ja bi se još mogao sa njima i pomiriti.
Zenske muve
- Boze, sto je danas u sobi muva! - kaze Sosa.
- I gle, sve su zenske, - dodaje Lala.
- Po cemu znas?
- Najvise ih cuci na ogledalu!
Ide i on za njim
Isao Lala ulicom i najednom ga zaustavi policajac.
- Lalo, tvoj pas nema veterinarski medaljon.
- Tacno nema. Al' ova kera nije moj pas.
Produzi Lala put, a policajac za njim.
- Slusaj Lalo, - obrati mu se ponovo - nemoj da
tvdis da pas nije tvoj, kada ide za tobom.
- I vi, mol'cu fino, idete za mnom, pa niste, kasti, moja kera!-
doseti se Lala.
Ispod cene
Prodao Lala kravu nekom zanatliji.
- Kazi Lalo, iskreno reci, kakvu manu ima krava
kad si je prod'o ispod cene?
- Ociju mi, nema mane, osim sto treba da joj uvek
kazes VI, jerbo je starija od tebe.
Kad Lala duva
Vozili se Lala i njegov sin kolima. Bila jaka zima Lali ozeble ruke,
pa poce da duva u njih. Sin pita:
- Jel' babo, zasto duvas u ruke?
- 'Ocu da ih zagrejem, z'oto duvam.
Kad stigose kuci, tamo ih cekala topla corba.
Lala jede i duva u kasiku. Sin ga zaprepasceno gleda i pita:
- Jel babo, a sta sada radis?
- Duvam. 'Ocu da razladim corbu.
- Eee, tane mu gosino, pa ti mozes kako 'oces.
I da grejes i da ladis!
Nek covek vidi
Mlinar Lala pita svoga sina:
- Jesi l' izvadio usur iz braca-Zikinog dzaka?
- Jesam.
- A jel' to vid'o braca Zika?
- Ta, nije.
- Izvadi jos jedared, nek' vidi covek.
Presoljena ljubav
– O, jadna ti sam, šta ću sada, presolila sam supu – izašla Sosa na
sokak pa kuka da se sve ori.
– A ta molim vas, slatka moja, pa i nije neko veliko zlo – teši je
komšinica Persa.
– Kako da nije! Mog’o bi, ne da je bože, Lala pomisliti da sam još
uvek zaljubljena u njega.
Babino brižno pismo
soldatu
Stasao Lalin sin Mita za soldata vojske kralja Lesendre, pa ga
mobilisali i poslali u neku šumadijsku zabit. Brzo on zaslužio i
nagradno odsustvo, pa se nekoliko dana posle povratka iz Tomaševca u
kasarnu iznenadio što mu otac šalje pismo.“Mito, sine, kad si bio o
Božiću na urlabu, što si ukro babin brijač, te sad baba nema čime se
ljuštiti, neg ide rutav ko kera?
Mito, sine, javljam ti da smo kravu Belku vodili u Debeljaču na
vašar, pa smo je prodali. Ne znam ko će se s njom usrećiti, moraće u
lulu musti.
“Mito, sine, javljam ti da smo pre nekoliko dana ja i nana išli u
Botoš na vašar, pa je garov išo za kolima i preplivo Tamiš, pa ga
oma tamo uvatio šinter. Moro sam platiti za njega dva dinara, al’
šta sam drugo mogo. Valjda neću ja lajati?!
“Mito, sine, javljam ti da nam je nana pre neki dan mesila lebac, pa
je od komšije Galkoca unajmila naćve. Kad je lebac već bio umešen, a
nana iznela naćve nasred avlije, ovo naše ždrebe se zaigralo stalo,
baš ih provalilo. Odneli mi naćve natrag, a oni pitaju što su
provaljene, a mi smo kazali: što se nas to tiče.
“Mito, sine, javljam ti da smo u selu dobili novog popu, kažu čudo
učevan čovek. Nosi cviker na nosu, a kad se opije sa svima se ljubi.
“Mito, sine, e sad ti nana šalje 20 dinara, da ja ne znam.”
Ona uvek dozvoljava
Već dobro preplašena, došla Sosa u pančevački sud, a još se i sudija
strogo obraća:
– Optužuje vas komšinica Persa da ste s Pantom, njenim zakonitim
suprugom, bili u nedozvoljenim odnosnima.
– Laže, rospija jedna, očiju mi, gos'n sudija! Pa ja sam mu uvek
dozvoljavala – vrisnu s klupe Sosa k’o ajgir.
Za svinje vina, Lala
ženi sina
Naprasno rešio Lalin sin Mita, mada još uvek deran, da se ženi, a
baba mu u podrumu nije imao dovoljno vina za svatove. Nevoljno je
bio primoran da potera nekoliko svinja na vašar, s namerom da ih
zameni za vino.
Spazi ga njegov prvi komšija Panta kako se pogađa s vinarom, pa
zaludan upita:
– A gle tebe, šta ti tu radiš?
– Ta eto, ženim sina, pa sam doš’o da kupim za svinje vina –
odgovori mu nadrndani Lala.
Uniforma prekinula
porodičnu tradiciju
Počelo NATO-bombardovanje, mobilisano pola Banata, pa uniforma i
puška nisu zaobišli ni Lalu.
- Jesi li čuo da su Lali dali tri numere kraću uniformu? – dobro je
obavešten komšija Steva.
- Auuu, a što to? – iščuđava se Panta.
- Pamtiš li, možda, njegovog dedu Zlatoja i šta je radio u onom
prvom velikom ratu?
- Pred’o se u Galiciji braći Rusima 1915.
- A njegov tata Živa, kako se iskaz’o u kraljevoj vojsci?
- On se Švabama pred’o čim su zapucali ’41.
- Eee, Lala se ovim NATO-soldatima sigurno neće predati. Ne može
ruke iznad glave da podigne.
Osta Sosi njiva
neorana
Preživeo Lala srećno Sremski front, patio se još dve godine u
uniformi i čim je stigao iz vojske reši baba da ga oženi sa Sosom,
najlepšom miraždžikom u celome selu.
Posle svadbe bogate da se dugo pamtilo, miluje Lala po celom telu
tek stasalu Sosu i šapuće sve dok nije zaspao:
– NJivo moja... neorana...
Sutra uveče Lala će opet razneženo:
– NJivo moja, neorana!
Kada se sve to isto ponovilo i treće noći, Sosa se već mnogo
iznervira pa dreknu:
– Slušaj, Lalo, ori dok ne bude kasno! Ako nećeš ti, sutra ću je oma
dati u zadrugu!
Pomirenje s
privatnim neprijateljem
Mobilisali Lalu trećepozivca u jesen 1991, uvalili mu pušku, koju
nije držao u rukama još od kada se vratio iz vojske, odveli na front
negde u slavonsku kaljugu, pa komandir strogo naredi:
- Pucaj, Lalo, na neprijatelja!
- A koji je moj neprijatelj? čudi se Lala.
- Pa svi tamo su nam neprijatelji.
- Sve sam ja to razum’o, ali koji je baš moj?
Vidi mrzovoljni oficir kako se ne vredi s Lalom preganjati oko
analize vojno-političke situacije na ratištu, pa pokuša da mu bez
mnogo komplikovanja objasni:
- Vidiš onu kuću?
- Vidim.
- E, taj snajperista u njoj je tvoj neprijatelj.
- Ja ne znam kako ćete vi ostali, al’ ja odo’ da se s mojim
neprijateljem pomirim, pa idem kući! Znate, nisam stig’o da oberem
sav kukuruz.
I za lubenicu valja
trenirati
Na pijaci u Mokrinu neki zaludni vandrokaši prodavali lubenice i da
ubiju dosadu počeli terati sprdnju sa ostarelim Lalom, koji je na
obližnjoj tezgi prodavao zeleniš.
- Čika Živo, evo jedne lubenice od 12 kila, je l’ bi mogao da je
pojedeš. Kladimo se u gajbu piva da ne možeš?
- E, moji derani. Samo vi meni pričuvajte robu – reče Lala pre
odlaska, pa kad se vrati posle pola sata prihvati se ponuđene
lubenice. Izvadi bricu, opali po grdosiji i dok si rekao
Popokatepetl slisti je celu. Dok je brisao brkove zapitaše ga
mangupi:
- A ’di si bio malopre čika Živo?
- Pa da vam pravo kažem, iš’o sam kući. Kad sam vid’o tu vašu
lubenicu od 12 kila, nisam bio baš jako zdravo siguran da je mogu
izesti. Al’ onda sam se setio da u podrumu ’ladim jednu iz moje
njive koja meri bar 16 kila. Prob’o sam da vidim mogu li nju da
pojedem, da se ne sramotim o’de. E kad sam nju savladao znao sam da
mogu i ovu vašu.
Zezanje na kvadrat
Vodio Lala šorom dva kera i bio nešto nadrndan na ceo svet, baš kada
ga srete zaludna i mnogo dosadna komšinica.
- Iju, Lalo, kako im je fina dlaka. Je l’ ih ti sam češljaš ili neko
drugi to radi?
- Ovoga desno sam češljam.
- A ovog drugog?
– Pa i njega.
- Je si l’ im sam tako fino sek’o uši?
- Ovom desnom jesam.
- A drugom?
- I njemu isto.
- A repovi. Ko ih je ovako lepo podrez’o?
- Desnom sam ja.
- A levom?
- Ta, eto, i njemu sam.
- Da ti to mene, Lalo, malo ne zezaš? Šta god da te pitam prvo kažeš
za ovog desno, a onda sve isto i za onog drugog.
- To je zato što je ovaj desni moj.
- A levi?
- I on je!
Doktor Dragi
poljupcima leči sve boljke
Putovao vozom Lala nekim poslom iz Bečkeraka za Beograd, taman se
razbaškario u praznom kupeu, kad mu se na nekoj od usputnih stanica
pridruži mladi bračni par.
Bili njih dvoje mirni neko vreme, Lala se taman spremao da dremne,
međutim, nevesti je očigledno bilo do sadno pa poče da se mazno
prenemaže: “Dragi, mene boli glava.” Skoči on i krenu da joj ljubi
čelo sve dok nije rekla: “Dragi, sad mi je mnogo bolje.”
Ne prođe ni pun sat, kad ona zaleleka: “Dragi, ova noga mi je skroz
utrnula”. Poče on da je poljupcima leči od stopala pa nagore, pa
posle toga njoj opet bi bolje.
Dosadilo Lali ovoliko silno prenemaganje, pa se ne uzdrža da ne
upita taze mladoženju:
– Izvin’te, doktore Dragi, a je l’ vi lečite možda i hemoroide?
Detaljna provera
oblina i miraza
Poslao Lala sina u Debeljaču da prosi mladu i skrenuo mu pažnju da
“dobro ispipa” šta sve ima, misleći, naravno na miraz i imovno
stanje familije.
Čim se vratio brižni otac krenu da propituje kako su poštovane
njegove instrukcije:
- Jesi l’ ispip’o sve, k’o što sam ti kaz’o?
- Nisam baš do kraja. Taman kad ona se počela svlačiti naiđe njena
mater, a ja - bež u kukuruz!
Odvukoše i sve
rakete za Beograd
Tokom bombardovanja NATO-a doputovao nekim poslom Lala iz Tomaševca
u Novi Sad, pa se zateče kraj patrljka jednog od porušenih mostova
baš kad su rakete ponovo krenule da lete niz Dunav.
Prođe jedan “tomahavk”, prođe drugi, a kad protutnja i treći,
odustade od daljeg brojanja, pljunu u reku i promrsi sebi u brk:
– E, jadna nam mati, opet odvukoše sve za Beograd!
Šta su Amerika i
Rusija prema Farkaždinu
Zaseli zaludni Amerikanac, Rus i Lala pa nagvaždaju čija je država
tehnološki naprednija.
- Mi u Junajtid Stejts, kada ujutro pronađemo uranijum, već sutra iz
nuklarke dobijemo toliko struje da cela Severna Karolina prosto
sija, a što preostane šalje se na Aljasku – hvali se Džon Smit.
- A mi u zoru lansiramo raketu “Vostok” sa ljudskom posadom na
Mesec, oni se tamo ceo dan šetaju i pred sumrak vrate, da ne bi
propustili večeru sa familijom – još su ubedljiviji argumenti
Serjože Bondarenka.
Jedi se mnogo Lala u sebi jer nije lako toliko masne lagarije
nadmašiti, pa odvali:
- Ma, nije to ništa! Mi u Farkaždinu izjutra metnemo kamen temeljac
za pivaru, a u podne već su svi pijani od piva.
Ta ujdurma nikako
neće proći
Dugo se Sosa švalerala sa komšijom Pantom, svaki put kada bi se Lala
odvezao do atara da radi u njivi. Jednog dana, međutim, pokvarila mu
se sejačica pa se iznenada vratio kući.
- Stani iza vrata – šapnu Sosa Panti.
Zatim otključa vrata i držeći se za čelo zavapi Lali:
- Nemoj ih zatvarati, strašno me boli glava.
Sede Lala na krevet i brižno poče da se razmatra simptome ženine
migrene, a ona ga upita:
- Šta b’ tu rek’o da se ovde zatekao Pantu?
- Ubio bi’ ga na mestu!
- Ali, ako bi’ uzela ćebe, pa ti ovako prebacila preko glave i
povikala “beži Panto”, šta bi ondak uradio?
Šmugnu Panta kroz otvorena vrata, a Lala, skidajući ćebe s glave,
reče joj:
- Eee, ženska glavo, ta ti ujdurma nikako ne bi prošla!
Savet
Naiđe Lala na prosjaka.
Prosjak pruzenih ruku moli:
"Lalo, dva dana nista nisam jeo!",
dok ce ti Lala: "Moras, makar na silu!"
Samo je plaši
Poslao pop Joca Lalu da s voza doveze vladiku. Ali, znajući da gadno
psuje, opomenuo ga: nije kulturno da zapciva, jer ne vozi bilo koga,
vladika je to!
Seo vladika u kola. Lala trže kajase, a kobila se ukopistila pa ni
da mrdne. Zausti Lala neku psovku (koja i konje pokreće), ali se
trže: vladika je u kolima! Nekoliko puta tako hteo da opsuje, ali se
suzdrža. Vreme tako ide, kobila ni da mrdne, vladika se meškolji na
zadnjem sicu, Lalu “pumpa” nervoza, trza kajase, švićka bičem...
Odjednom mu se ote:
– Hajdeee, j… te vladika! Uz to ošinu još jednom kobilu a ona, da li
od udrca ili psovke, potrča.
– Zar tako, Lalo, pa zar ja?! – uvređeno će vladika.
– Ta neee! Otkud! Nećete vi nju... Ja je samo tako plašim.
Nije zbog grudnjaka
Na moru, po velikoj vrućini, nosi Lala grudnjak. Znoji se, frkće,
duva ko lokomotiva.
Da ti nije Lalo, mlogo toplo? - pita ga Panta.
Jeste. Mlogo.
A, što ne skineš grudnjak?
- Nije meni toplo od grudnjaka, neg od sunca!
Pokloni za Novu
1949. godinu
Za Novu 1949. godinu Serjoza Rus poslao Lali poklon.
Upokovao kilogram ukrajinskog maka i napisao:
-Prebroj, videces koliko nas ima.
Uzvratio Lala poklon. Spakovao kilogram papricica cuvenih feferonki
i na omotu napisao:
-Probaj, videces kak'i smo!
Imaju li ladje
Na regrutnoj komisiji Lala trazi da sluzi u mornarici.
-Umes li da plivas? - proverava oficir.
-A sto? - zbunio se Lala. - Zar mi nemamo dovoljno ladji?
Nema guzve
Vracao se Lala sa vukovarskog ratista sav izubijan, ugruvan, s
masnicama po licu. Pitaju ga vojnici koji
idu prema frontu:
- Je l' tamo velika guzva?
- Ta otkud! O'ma sam stig'o na red.
Nemoral
U prepunoj crkvi pop-Joca drzi propoved. Okomio se na nemoral
mladezi. Sav uzrujan vice:
- Braco, nema vise onog starog postenja. Pre su sve devojke bile
nevine do udaje. A danas/ Danas takvih devojaka vise nema. Moilm
vas, dovedite mi danas jednu nevinu devojku!
- I meni jednu! - ote se Lali iz muskog dela crkve.
Bolje blesav
Voleo Lalin sin da se na konferencijama u selu izdvaja " pametnim
pitanjima". Zabrinulo to Lalu, pa ga poducava:
- Utuvi magarce, bolje je biti blesav k'o svi, neg' pametan k'o
niko!
Nije ucio da pliva
Stoji Lala na Erzebet mostu u Pesti, negde pedesetih
godina, i gleda u mutne vode Dunava. Odjednom, vidi, davi se neki
Pestanac.
- Upomoc, upomoc! - vice on.
Nagnuo se Lala preko ograde i pita ga:
- Eheeeej, jesi l' ucio ruski?
- Igen! Igen! Jesam. Spasavaj!
- E-e-e, bolje b' ti bilo da si ucio da plivas...sa se ne b'
davio....
Ćorava kobila šeta po tavanu
Svratio Miljan Crnogorac kod komšija Lale, pa ne zna otići. Po ko
zna koji put se hvali svojim neviđenim ratnim junaštvom, nema
ofanzive ni bitke u kojoj njega nije bilo. A ispred njega jedino
Sava Kovačević. Dok je hvatao vazduh i zalet između dva “herojska
dela”, Lala iskoristi priliku, pa započe svoju priču:
– Večerali jesenas Sosa i ja, kad čujemo da neko lupa po tavanu.
Nije me mrzelo, preprenem se i imam šta gore videti: moja ćorava
kobila uspentrala se uz lotre, pa šeta li šeta.
Zabezeknuo se đetić, vidi da mu sused pamet pomera, pa jedva
prozbori kako je to nemoguće:
– Moguće je, jašta nego moguće! Kad ti pobi onolike silne Švabe, a
što moja kobila ne bi mogla da se prepne i šeta po mom rođenom
tavanu? Ko će da joj zabrani?
Vrlo nestručna ocena kvantiteta
Otišao Lala nekim poslom u
Beograd, pa da ubije vreme, rešio da, umesto bircuza, najzad obiđe i
zoološki vrt. Ispred kaveza sa slonovima zateče mladu majku sa
sinčićem.
– Mama, šta je ono slonu? Ono, dugačko?
– To je surla, mili.
– Me ne ono napred, to znam i sam, već ono nazad.
– Pa to je rep, zar niste već učili u školi?
– Ma ne to mama. Ono, ispod repa. Ono, između nogu.
– To je ništa!
Sluša sve to Lala, pa ne izdrža da se ne obrati dami:
– Izvin’te, moliću fino, gospoja. Da niste vi malo više razmaženi,
kad vam “to” nije ništa?
Lala i konop
Vuče Lala kanap po putu, kad ga zaustavi
policajac:
- Gospodine, zašto vučete taj kanap?
A Lala ga pogleda, pogleda kanap,pa opet policajca, pa opet kanap,
pa policajca, pruži mu kanap i veli:
- Na, guraj ti kad si pametan!
Banane
Popeo se Lala na drvo i jede banane, a derani
ga odozdo furtom nesto provociraju:
- Majmuni su davno sišli s drveta, Lalo.
- Vidim... odgovori Lala.
Kasno iz birca
Dolazi Lala pijan kući u dva ujutro.
Pokušava da otvori vrata i tijo da skine
cipele, al se Sosa trgnu i probudi i iz sobe prodere:
- Di ćeš ti, Lalo?
- Ma imaš pravo, neću nikud!
Lala kod sudije
Sudija:
- Žao mi je što vas moramo osuditi zbog proizvodnje i prodaje
rakije!
Lala:
- Jel, a ko me to video, zube mu njegove, da proizvodim rakiju?
- Nisu vas videli, ali su vam u podrumu pronašli za to potreban
alat!
- E, ondak me, molcu fino, osudite i za silovanje!
- Zašto za silovanje?
A Lala će ko iz topa;
- Imam i za to potreban alat!
Seljačka nepogrešiva logika
Uz lokalni sveže asfaltirani put negde u Srednjem Banatu čobanin je
vodio ovce na ispašu .
Ganc novi Mercedes M klase, crn s zatamnjenim
staklima, škripući gumama, naglo zakoči u neposrednoj blizini
čobanina.
Šofer, mladić obučen u tamno firmirano odelo,
uglancanim cipelama i s Ray Ban naočarima izidje ispred čobanina I
upita ga:
- Hoćeš li mi dati jedno jagnje, ako pogodim, koliko ih imaš u
stadu?
Čobanin pogleda mladića, i odgovori:
- Može!
Mladić parkira auto izvan puta, uključi najnoviji model note-book-a
i bežični modem, skenira pašnjak preko satelita i GPS-a, otvori bazu
podataka i s 200 Excel tabela, punih matematičkih formula, odštampa
50 stranica dugi izveštaj na high-tech mini štampaču. Okrene se k
čobaninu i kaže:
- Tu imaš stado od tačno 2.329 ovaca.
Čobanin odgovori:
- Recimo, da si pogodio. Uzmi jagnje.
Mladić uzme jednu od životinja i stavi je u gepek.
Kada je hteo da ode, čobanin ga pogleda i upita:
- Da li oćeš da mi vratiš to što si mi uzeo,
ako pogodim tvoje zanimanje?
Mladi se začudi I odgovori:
- Svakako!
Čobanin na brzinu reče:
- Ti si savetnik u srpskoj vladi.
- Baš tako ! Kako si pogodio?
- Veoma jednostavno - odgovori pastir.
- Prvo, došao si nepozvan.
- Drugo, izračunao si mi nešto, što ja već dobro znam.
- Treće, o mojem radu uopšte nemaš pojma i zato želim, da mi vratiš
moga psa!
Puzevi za rucak
Pita Sosa Lalu:
- Šta ‘oćeš za ručak?
- Nešto što nikad nismo jeli.
- A šta to?
- Puževe!
- Pa dobro, nabavi mi puževe i biće ručak.
I nabavi Lala puževe, napije se u birtu i vrati se u dva sata posle
ponoći.
Pozvoni na vrata, prospe one puževe po podu, a
kad će Sosa:
- Pa dobro gde si ti do sada?
Lala se sagnu pa šapuće puževima:
- Ajde, idemo, skoro pa smo kod kuće!
U Elemir nije lako stići
Sedi Lala pod bagremom u polju, taman se najeo
slanine, malo bi da počine, pre nego što nastavi da okopava
kukukuruz, kad niz leniju tutnji neki auto, koji se baš pred njim
zaustavi.
- Dobar dan, želim – ljubazno će vozač.
- ’Bar dan i tebi! A koji te je andrak naterao da ’vuda prolaziš -
mrzovoljno Lala.
- Hteo sam prečicom do Elemira, pa sam malo zalutao!
- E, mladiću, tako ti je to! Preko preče, naokolo bliže.
- A da li biste mogli da me nekako uputite?
- Ta, mogo’o bih, kako ne bih! Pazi ovako: ideš pravo kako si
kren’o, pa brojiš do treće preke duži, ondak ćeš da ideš levo, pa
skoz do onog bagrenjara što se vidi odavle, a ondak... ček’ malo,
nije dobro tuda, onaj mamlaz Steva uzor’o do jendeka, ne’š moći
prići tim kolima...
Ne, bolje da ne ideš do treće, nego šeste duži, pa malo levo nuz
jendek sve do ćuprije, pa preko nje, ondak desno kuda idu bandere,
ali ti bandere ne gledaš... Ček’ malo, ne valja, pa to je zdravo
okolo... Znaš šta, da se ti lepo vratiš na onu ćupriju di si preš’o
kad si dolazio ovamo, pa ondak prođeš i bandere i drugi jendek, i
desno imaš put... Stani, stani... ne valja, nego ajd’ ti pravo pa
kad vidiš beli kamen...
Jadničku se smučile sve ove Laline tirade te zavapi:
- Zaboga, čoveče, znate li vi uopšte gde je put za Elemir?
- Ideš ti malo u ocov, je l’ znaš! Ja sam iš’o ne u Elemir, nego i u
Bečkerek, kad si ti mislio da su guščja govna klikeri, derane moj!
- Pa dobro, kako mi onda ne umete reći kako da stignem u Elemir?
- Jebeš ga, nikad tamo nisam iš’o - odavde!
Treba mu viljuska
Seo austrijski oficir za kafanski sto.
Izvadio sablju i stavio ispred sebe.
Hteo bi da ruca.
Lala doneo tanjir i vile iz stale.
Stavio ispred oficira i kaze:
- Ovakvom, pravom coveku, uz taki noz, pripada mu i samo takva
viljuska.
Most na Tisi
Doveli Lalu pred novopodignuti most na Tisi.
- Kako ti izgleda ovaj most, Lalo? - pita ga inzinjer.
- Eee, znate, mlogo dobar, - kaze Lala - jer, kasti, sreca je sto
ste ga poprecke metnuli, inace da ste ga uzduz postavili, nikad ga
ne bi sagradili.
Lalino pismo Sosi
Za vreme Prvog svetskog rata Lala pise Sosi:
" Draga moja Soso,
Pozdravljam te i javljam ti da sam u dobrom zdravlju, koje i tamo
svima vama, isto tako od Boga zelim.
Mol'cu fino, da mi posaljes tvoje cipele. nemoj da me pitas, zasto
ti pisem tvoje cipele, jerbo ako ti pisem moje cipele, ti ces
kad citas na glas da mislis tvoje cipele, a ne moje cipele.
Zbog toga ti pisem tvoje cipele, a ti ces da
citas tvoje cipele, pa ces da me razumes, da mislim na moje cipele,
a ne na tvoje cipele. Zato mi posalji moje cipele, a ne tvoje
cipele.
Tvoj, ili moj, Jova"
Pismo
Napisao Lala pismo Panti i odneo na postu.
- Pismo je jako tesko. - kaze postar. Potrebno je da prilepite jos
jednu marku.
- Smesno! - kaze Lala. - A, zar ondak, nece biti jos teze!
Nek covek vidi
Mlinar Lala pita svoga sina:
- Jesi l' izvadio usur iz braca-Zikinog dzaka?
- Jesam.
- A jel' to vid'o braca Zika?
- Ta, nije.
- Izvadi jos jedared, nek' vidi covek.
Kad Lala duva
Vozili se Lala i njegov sin kolima. Bila jaka zima Lali ozeble ruke,
pa poce da duva u njih. Sin pita:
- Jel' babo, zasto duvas u ruke?
- 'Ocu da ih zagrejem, z'oto duvam.
Kad stigose kuci, tamo ih cekala topla corba.
Lala jede i duva u kasiku. Sin ga zaprepasceno gleda i pita:
- Jel babo, a sta sada radis?
- Duvam. 'Ocu da razladim corbu.
- Eee, tane mu gosino, pa ti mozes kako 'oces. I da grejes i da
ladis!
Ispod cene
Prodao Lala kravu nekom zanatliji.
- Kazi Lalo, iskreno reci, kakvu manu ima krava kad si je prod'o
ispod cene?
- Ociju mi, nema mane, osim sto treba da joj uvek kazes VI, jerbo je
starija od tebe.
Ide i on za njim
Isao Lala ulicom i najednom ga zaustavi policajac.
- Lalo, tvoj pas nema veterinarski medaljon.
- Tacno nema. Al' ova kera nije moj pas.
Produzi Lala put, a policajac za njim.
- Slusaj Lalo, - obrati mu se ponovo - nemoj da tvdis da pas nije
tvoj, kada ide za tobom.
- I vi, mol'cu fino, idete za mnom, pa niste, kasti, moja kera! -
doseti se Lala.
Zenske muve
- Boze, sto je danas u sobi muva! - kaze Sosa.
- I gle, sve su zenske, - dodaje Lala.
- Po cemu znas?
- Najvise ih cuci na ogledalu!
Pokloni za Novu 1949. godinu
Za Novu 1949. godinu Serjoza Rus poslao Lali poklon.
Upokovao kilogram ukrajinskog maka i napisao:
-Prebroj, videces koliko nas ima.
Uzvratio Lala poklon. Spakovao kilogram papricica cuvenih feferonki
i na omotu napisao:
-Probaj, videces kak'i smo!
Imaju li ladje
Na regrutnoj komisiji Lala trazi da sluzi u mornarici.
-Umes li da plivas? - proverava oficir.
-A sto? - zbunio se Lala. - Zar mi nemamo dovoljno ladji?
Nema guzve
Vracao se Lala sa vukovarskog ratista sav izubijan, ugruvan, s
masnicama po licu. Pitaju ga vojnici koji
idu prema frontu:
- Je l' tamo velika guzva?
- Ta otkud! O'ma sam stig'o na red.
NemoralU prepunoj crkvi pop-Joca drzi propoved. Okomio
se na nemoral mladezi. Sav uzrujan vice:
- Braco, nema vise onog starog postenja. Pre su sve devojke bile
nevine do udaje. A danas/ Danas takvih devojaka vise nema. Moilm
vas, dovedite mi danas jednu nevinu devojku!
- I meni jednu! - ote se Lali iz muskog dela crkve.
Bolje blesav
Voleo Lalin sin da se na konferencijama u selu izdvaja " pametnim
pitanjima". Zabrinulo to Lalu, pa ga poducava:
- Utuvi magarce, bolje je biti blesav k'o svi, neg' pametan k'o
niko!
Nije ucio da pliva
Stoji Lala na Erzebet mostu u Pesti, negde pedesetih
godina, i gleda u mutne vode Dunava. Odjednom, vidi, davi se neki
Pestanac.
- Upomoc, upomoc! - vice on.
Nagnuo se Lala preko ograde i pita ga:
- Eheeeej, jesi l' ucio ruski?
- Igen! Igen! Jesam. Spasavaj!
- E-e-e, bolje b' ti bilo da si ucio da plivas...sa se ne b'
davio....
Vrucina
Na moru, po velikoj vrućini, nosi Lala grudnjak. Znoji se, frkće,
duva ko lokomotiva.
- Da ti nije Lalo, mlogo toplo? - pita ga Panta.
- Jeste. Mlogo!
- A, što ne skineš grudnjak?
- Nije meni toplo od grudnjaka, neg od sunca!
Ujdurma
Dugo se Sosa švalerala sa
komšijom Pantom, svaki put kada bi se Lala odvezao do atara da radi
u njivi. Jednog dana, međutim, pokvarila mu se sejačica pa se
iznenada vratio kući.
- Stani iza vrata – šapnu Sosa Panti.
Zatim otključa vrata i držeći se za čelo zavapi Lali:
- Nemoj ih zatvarati, strašno me boli glava. Sede Lala na krevet i
brižno poče da se razmatra simptome ženine migrene, a ona ga upita:
- Šta b’ tu rek’o da se ovde zatekao Pantu?
- Ubio bi’ ga na mestu!
- Ali, ako bi’ uzela ćebe, pa ti ovako prebacila preko glave i
povikala “beži Panto”, šta bi ondak uradio?
Šmugnu Panta kroz otvorena vrata, a Lala, skidajući ćebe s glave,
reče joj:
- Eee, ženska glavo, ta ti ujdurma nikako ne bi prošla!
Temeljna
provera kvaliteta
Poveo Lala sina u Tovariševo na vašar, pa krenu da zagleda i
znalački opipava krave.
– Babo, a šta to činiš?
– Tako se, sine, radi, kad ’oćeš da pazariš.
Dobro upamtio deran ovu, za život neophodnu mudrost, pa posle
nekoliko dana utrča u štalu vičući:
– Babo, babo, ’odi brzo ’vamo. Doš’o malopre poštar Panta i ’oće da
kupi Sosu!
Lala gresan
Vraćao se Lala sa pijace u Tovariševu, vrućina bila k’o u Africi,
ali na sreću neka snaša se ponudi da ga poveze karucama. Sedi on
pored nje, a ona se malo po malo pribijala do njega, pa mu je u isti
mah bilo milo, ali i malo neprijatno.
Pobožan kakav je bio, već sutra ujutru zapuca kod popa Joce.
- Oče, doš’o sam da se ispovedim.
- A za koji greh, čedo moje?
- Zgrešio sam u mislima - skrušeno će Lala i potanka ispriča kakve
su mu sve želje padale na pamet dok se vozio sa snašom.
- A da l’ je snaša bila mlada?
- Jeste.
- A lepa?
- Đavo jedan. Pravo iskušenje.
- Bogami, Lalo, tvoj greh nije baš mali. Biće ti ipak oprošteno, ako
naredne nedelje budeš jeo samo seno i pio vodu.
- Ali pope nisam ja valjda konj?
- Nisi sinko, ali si zoto - magarac!
Lala i vesanje
Rešio Lala da se obesi.
Sa jakim
pajvanom otišao u baštu, koja se spuštala na Begej.
Merkao lepe
grane, ali su sve dobro rodile i nije bilo lepo ni jednu okititi
mrtvim čovekom.
Kod same reke
odabrao vrbu, na njoj će da visi!
Popeo se na
drvo i sa pajvanom oko vrata skočio.
Konopac se
zategao, drvo se nad rekom iskrivilo, a grana uz prasak slomila.
Tako se Lala
našao u mutnoj vodi.
Očajnički
se koprcao i na jedvite jade, živ dokopao obale.
- Bog te
jebo... zamalo se udavih! - reče kašljucajući i ode kući da obuče
suvo odelo
Saucesce
Lali, okolo naokolo
Dolazi gazda
na svoje imanje posle dugog puta, na stanici ga docekuje Djoka, da
mu saopsti novosti i odvede na imanje...
- "Pa Djoko,
sta ima novo?" - upita gazda posle srdacnog pozdrava.
- "Nista
gazda, samo nam je Gadza crk'o..."
- "Jaoo, pa
nas verni Gadza... A od cega, Djoko?"
- "Davali smo
mu konjskoga mesa, gazda..."
- "Pa kud ste
keru davali konjskoga mesa, zaboga..."
- "Pa konji
su nam crkli, gazda..."
- "Otkud sad
to odjedared, Djoko?!"
- "Pa stala
nam se zapalila, gazda..."
- "Stala se
zapalila?! Kako... sama odsebe ili sta?"
- "Ta nije,
zapalila se zbog svece, koju smo zapalili u kuci pa se plamen pren`o
s`kuce na stalu..."
- "Sta i kuca
se zapalila ?!?
- "Da,
gazda... "
- "O gospode
boze... A sto ste zaboga palili svecu ?!"
- "Pa
gospa-Ljubi smo davali nedelju dana, gazda..."
-
"Staaaaa?!?! Majka mi umrla !!!"
- "Paaaa da,
gazda. Od zalosti za gos`n Cedom koji je..."
- "NEEEE!!! I
otac mi umro..."
- "Jeste
gazda, dobio je slog kada je vid`o da je vasa gospoja Savica u
krevetu sas komsija Perom..."
Ide dobro
posao
Gleda Lala
ispred banke: ljudi ulaze, izlaze, a niti nešto unose, niti iznose.
Uđe i pita:
ta šta se tu prodaje?
-Magareće
glave - reče mu ćelavko za šalterom.
-A ondak vam
pos’o dobro ide! Vidim da vam je ostala još samo jedna...
Bolja pratnja
Gazda Panta
pijan, prate ga tamburaši.
Popa: Ej,
nesrećniče jedan, zar da te ovi prate?
-Bolje i ovi,
nego ti oče proto!
Pred crkvom
Stajao
Bačvanin pred crkvom i gledajući na toranj reče:
-E kad bi
znao zašto su na onom tornju dva časovnika?
-Kad jedan
čovek gleda koliko je sati, da ne bi drugi morao čekati, dobaci mu
jedan šegrt.
Ne zna ni on
Šetao Lala
pored Dunava, pa čuo kako neko sa pola reke zapomaže.
-A što se
dereš? povika Lala.
-Ne znam da
plivam, začu se glas davljenika.
-Pa ne znam
ni ja, pa se ipak nederem, odgovori Lala.
Tesno
-Lalo, koliko
puta ide 5 u 4?
-Ta ne može
ići - odgovori Lala.
-Ta, može,
Lalo!
-Dobro, ide
jedanput al tesno - odgovori Lala češkajući se po glavi.
Pogodio
U vozu neki
šaljivčina propituje glasno zagonetke:
-Brzi voz
juri 120 kilometara na sat, relacija Beograd - Vršac, duga je 70
kilometara, vuče šest putničkih i dva teretna vagona, koliko mi je
godina?
-Vi mora da
imate 42 godine - kaže Lala dok se svi u kupeu slatko smeju.
Šaljivčina se
uozbiljio.
-Pogodili ste
- kaže, i traži da Lala objasni: kako?
-Lako - reče
Lala - u Botošu imamo blesavog svinjara. Njemu je 21 godina, a ti si
dva puta blesaviji od njega...
Kako da
otkuca nulu
Došao Lala
kući, Sosa odavno legla i čuje sat otkucava jedan.
Pita:
-Lalo, kol’ko
je sati?
-Deset.
-Kako deset?
Sat je otkucao jedan.
-A šta bi
‘tela? Da ti i nulu otkuca?
Pismo
Napisao Lala
pismo Panti i odneo na poštu.
-Pismo je
jako teško, - kaže poštar. Potrebno je da prilepite još jenu marku.
-Smešno! -
kaže Lala. - A, zar ondak, neće biti još teže?
Okrati -
otanji
Divanili
Banaćani u birtiji, pa će se jedan iz Đale pohvaliti.
-Ta što su
nam sad kukuruzi!... Evo ovoliki klip! - i odmeri od šake do lakta.
-A u nas
debeli evo ovoliki! - pljesnu se po butini jedan iz Krstura.
Na to će onaj
iz Đale uzmrdati usnama oko kamiša, pa opljucnuvši u levo spusti
glas:
-Otanji,
otanji...
-A i ti
okrati, okrati!.. primeti i njemu onaj iz Krstura.
Sirota Sosa
Dođe Lala
kući i zatekne golišavu Sosu.
-A što si ti
gola? - pita je.
-Nemam,
sirota, šta da obučem - žali se Sosa.
-Na to, Lala
priđe ormanu, širom ga otvori, prebira haljine i govori:
-Nemoj da te
ošinem! Kako nemaš? Gle, ova plava, ova crvena, pa sa cvetićima, pa
ova bela, zdravo Panto, pa žuta...
Glupa
situacija
Razbolela se
Persa, nema ko da pomuze krave.
Pozvala Lalu,
objasnila mu, a on šta će, mora da radi i ono što zna, i ono što ne
voli.
U štali uzeo
Lala vedro, stoličicu, namestio se, i taman da počne... a krava se
ritnula, i njega i vedro oborila.
Šta li u
takvoj situaciji radi Persa? - misli Lala.
Seti se, uzeo
štrangu i zavezao kravi nogu za direk.
Sa prvim
mlazevima mleka izvrnuo se ponovo.
Onda joj je
privezao i drugu nogu.
I kada je već
pomislio da će posao dobro da završi, krava ga žestoko ošinula repom
po očima.
Opsova ružno.
Ustade
ljutito, prebaci štrangu preko grede, pope se na stoličicu... sad će
joj vezati i - rep!
Ali, kako je
podigao ruke, tako mu spadoše i pantalone i gaće.
Osta go, sa
podignutim rukama, vezujući kravi rep. U tom trenutku stvori se
komšija Panta.
-Zaboga,
Lalo, a šta se to spremaš raditi?
-Eto...
komšija Panto... spremam s da ‘bem kravu... jer, što god bi’ ti
drugo kaz’o, ne bi mi poverov’o...
Ko će znati
Nosi Lala dve
poveće lubenice.
Prilazi mu
prolaznik:
-Gde je ovde
Pere Segedinca ulica?
Misli se
Lala, nešto mu je nelagodno, hteo bi da usluži prolaznika, pa će:
-’Oćete l’,
mol’ ću fino, da mi pridržite ove lubenice?
Prolaznik ih
uzima.
Lala uz osmeh
širi ruke i kaže:
-Ta ko će
znati! Ja, uopšte, nisam odavde.
Druga kera
Lala i Panta
ilegalno prelaze granicu na kojoj su razapete žice načičkane praznim
konzervama.
Sve što prođe
i zakači se, zadrma konzerve.
One zvone i
obaveštavaju graničare.
Prvo prelazi
Panta, čuje se zvonjava konzervi, vojnik viče:
-Stoj! Ko
ide?
-Av... av...
av... - dosetio se Panta i prešao granicu.
Sada kreće
Lala.
Konzerve
zvone.
-Stoj, ko
ide? - čuje se opet glas vojnika.
-Druuuga
keeera... - otegnuto odgovara Lala.
Lala
padobranac
Služio Lala
vojni rok u padobranskim jedinicama.
Posle
teoretske nastave, došlo i vreme za prve skokove.
Lala znao,
kao i svi drugi padobranci, da treba da izbroji do deset, pa da
povuče ručicu koja otvara padobran.
Skočio Lala,
padao, padao, a padobran se ne otvara.
Na veliku
sreću, tresnuo je na kamaru sena.
Spasioci
dojurili i čuju sa vrha kamare Lalino brojanje:
-...
seeedam,... oooosam,... deeeevet...
Tima na
tramvaju
Banaćanin
Tima, kočijaš po zanatu, dobio za konduktera na električnom tramvaju
u Beogradu.
Jednog dana
desilo mu se nešto, te mu tramvaj nije mogao ni maći.
-Ta zvezdu mu
njegovu... ta samo da mi je tu moj bič, krenuo bi on - viče Tima
publici.
Lala u
švapskoj vojsci
Služio Lala u
austrijskoj vojsci i nije znao nemački.
Jedne noći
bude određen na stražu da čuva burad sa nekakvom tečnošću.
Kako je bilo
zimsko doba i mrazevi jaki, to se prekonoć burad smrznu i popucaju.
Sutradan, kad
ogranu sunce, burad se počnu kraviti i ona tečnost curiti.
Sad trebalo
je to raportirati na nemačkom jeziku i Lala se stade mučiti kako će
raport sročiti.
Ali u tom
bane kapetan.
Lala se
isprsi, udari petu o petu i raportira ovako:
-Ker
kapetan... obrucen popucen, ale vaser vrc, prc, štrc na sve
strane...
Pravoslavni
komunista
Lala, član
Partije, slavio slavu i krišom krstio dete. Sekretar partijske
organizacije pozvao ga na odgovornost.
-Reci Lalo,
kad slaviš slavu i krstiš dete, kakav si ti komunista?
-Pa, druže
sekretare, ja mislim da sam - pravoslavni komunista...
Nije tuda
Lala i Mađar
koji se izgubio.
Nem tudom
Serb (ne znam srpski).
- E, oca ti
švapskog...Sad ja prolazio toliko puta ovuda i ne pogreših, a ti se
nađe da mi kažeš da nije tuda!
XX
-Odakle ti,
putuješ?
-Iz Rume. Pa
šta? A ti?
-Iz Iriga. Pa
ništa.
Ko je
pametniji
Za vreme
austrijske vladavine u Vojvodini, neki Mađar, šef stanice, upitaće
čuvara pruge Srbina:
-Je li,
Milane, ti si razborit čovek, reci mi istinu: koji je narod
pametniji: Srbi ili Mađari?
Milan mu
odgovori odsečno:
-Pametniji su
Srbi.
-A zašto baš
da su pametniji Srbi? Hoću ovog časa da mi to kažeš! - ljutito mu
viknu Mađar, koji je očekivao da Milan, kao podčinjeni ne sme tako
reći.
-Evo zašto su
pametniji. Vidite gospodine, na našoj pruzi, na svakoj rampi, piše
na tabli mađarski: “Pazi kad dolazi voz!” Pošto srpski ne piše, već
samo mađarski, to znači da je to napisano samo za Mađare. Srbin je
pametan pa i sam stane kad prolazi voz, a Mađare morate da
opominjate. Te otuda je, eto, Srbin pametniji od Mađara - objasni mu
Milan.
Švaba i
Banaćanin
Za vreme
svetskog rata, neki banatski Švabo, mnogo je zadevao i dirao svog
komšiju Srbina.
Jedared će mu
reći:
-Čuj, komšija
rac, mi sad išla u Srbija!
-To je dobro
- odgovori mu Srbin.
-I mi
pregazila budemo Srbija.
-To je dobro,
komšija.
-I ja bude
uhvatila onog tvog Petra.
-I to je
dobro.
-I njega
fodila u Peštu.
-Dobro je i
to.
-I odvela ga
u Beč.
-No, i to je
dobro.
-I ono bila
kočijaš kod našeg cara Franja Josifa.
-E, to nije
dobro.
-A zašto nije
i to dobro?
-Zato što je
Petar mnogo prefrigan, i taj će izvrnut kola i našeg starog Franju
prevalit’ da izlomi vrat!
San
Prvi lala:
“Znaš li
Panto da sam sinoć sanjao našeg pokojnog Trivu kao da su ga anđeli
bacili iz raja u pakao!..”
Drugi lala:
“Taj je uncut
morao ukrasti konja svetog Đorđa, inače je zdravo pošten bio!”
Nezna ništa
Lala:
“Kad sam se
venčao sa Sosom, reče mi pop:
I rodiće sina
Emanujla, a kad ona rodila Sovru... baš naš popa ne zna ništa!”
Lalina želja
“Vozio sam se
na koli, na lađi, pa i na azlibanu, sad još da mi je da se vozim na
tom vraškom telegrafu, pa da imam šta pričati u Barandi!”
Sarage
Terao lala
kola a ono počelo da grmi.
Lala veso pa
reče:
“Udri Bože u
šarage” a grom odista puče pa u šarage, a lala se izvrte koliko je
dug.
Jedva se diže
pa se okrete nebu i reče:
“Gospode
Bože, zar ti ne znaš za šalu?!!”
Tri
Banaćanina
Sedela pokraj
obale, pa će jedan pitati drugog:
-Koliko daješ
da skočim u vodu sa sve gaće?
Dok su se oni
pogađali, slučajno se omakne treći i padne u vodu, sa rečima:
Ta, gosino mu
tane ja odo, a vi koliko date?!
Iz lalinaca
Stran
gospodin žuri selom pa će tek zapitati nekog Lalu:
-Je'l prošlo
podne, molim?
-A znaće ga
vaška, onim drugim šorom su baš sad lajale kere, pa je valjda prošlo
onuda - odvrati Lala preko luše mirno.
Poštovanje
kuma
Prić Pera
žalio se prić Joški da ga kumče ništa “ne poštiva”.
-Ta id u
ševin dalak! - reče onaj detetu - kuma celog života moraš poštovati.
A kad prođeš
pored kumove kuće i čuješ da kera kumova laje, moraš taki skinut
kapu k’o da kum laje...
Da je znao
Terao lala
kola kroz šumu po kiši i oluji. Odjednom pukne grom pa upravo udari
u šarage.
-O! maj! reče
lala:
Što mi nisi
kazo da ćeš u šarage, pa bi poveo od kuće moju Sosu, koliko tek da
se provoza...
Scena pred
rajskim vratima
Umro lala a
bio pravedan pa mu duša došla pravo pred rajska vrata. Izlazi sveti
Petar i veli lali:
Ulazi, lalo,
pravedniče.
-A je l,
sveti Pero, pita lala:
Je l tu i
moja pokojna Sosa?
Jeste - reče
sveti Petar.
E, onda ti
džaba raja, odoh ti ja u pakao - reče lala i pobeže.
Nije iz tog
sela
Prilj Panta
nadera se komadare u bircuzu pa duboko u noć pošao kući.
Na nebu je
sijao pun mesec.
U putu sretne
drugog nekog lalu, pa će mu reći:
Ama, je l
rođo, je l to sunce il mesec što sija?
“Neznam ja
brate, nisam ja iz ovoga sela” reče mu drugi lala pa ode.
Ko rukom
ostavljen
Sovra iz
Barande objašnjava Gaji iz Kikinde gde će se naći.
Pa, prilj
Gajo, kad dođeš u varoš ti svrati u bircuz kod “Tri mačka”, pa ako
me ne nađeš za stolom, znaj sigurno da sam pod stolom.
Nikad tako
Vraćali se
uveče dockan dva Banaćanina dobro nakresani pa kad su prolazili
pored uličnog sata, jedan od njih, uhvativši se za banderu, stade
brojati otkucaje.
Pošto je
nabrojao šesnaest otkucaja reče:
- O, maj,
Tozo, ovako dockan nikad nije bilo.
Mokra braća
Leži Lala na
pančevačkom trotoaru, popreko, sa čvorugom na glavi i mudruje:
“O, tane mu
gosino, što je teško to vino!
Osetim lepo
da se ljulja asfalt podamnom, i jošte me đavo nan’o da stanem na
kraj...
Pretego sam,
eto, pa se onaj drugi kraj, digo i pras! mene po čelenki”...
On je
mislio...
Došao Lala u
Sombor, pa kako je bio neki praznik i narod se pričešćivao, uđe i on
sa bičaljem ispod pazuha.
Stade i on u
red, iako nije postio pa uzme pričešće.
Dopalo mu se
ono vino, pa tako obredi nekoliko puta dolazeći u red.
Popa to
primeti, pa mu ljutito reče:
-Šta ti
misliš, Lalo, šta je ovo?
-Pa, ja
mislim prodali crkvu, pa sad pijemo aldumaš...
Lala i njegov
nos
Lala se
uzvrpoljio po kući, češe nos i kaže ženi:
-Soso, ja se
danas moram naderati! Kad god me svrbi nos, moram se furt napiti!...
-To ti furt
izmišljavaš, odgovara Sosa. Nemoj ti piti pa s’ nećeš ni
naderati!...
-Soso, pa
neću ja valjda pustiti moj nos da laže! izbrecnu se Lala pa ode u
bircuz.
Lalino
razmišljanje
Došao Lala,
Crepajac, u Pančevo. Svršio poslove, pa ušao u bircuz da popije
nešto.
Tu se našao u
nekom veselom društvu, pa se propisno naderao i omrkao tu u kafani.
Vraćajući se
noću kući u selo, prođe pored saborne crkve čiji je toranj bacao
senku od mesečine daleko preko ulice. Lala pomisli da je to neki
jarak, zaleti se i nekako preskoči.
Ali mu u
zaletu spadne šešir s glave.
-E baš da ne
preskačem jopet natrag zbog jednog šešira, mogao bi, ko kasti, da
padnem u jarak, pa šta će onda da bidne sa mnom?!
Lalinska
zabava
Lala se
vratio iz bircuza pred zoru nakresan.
Njegova Sosa
poče da ga grdi:
-Zmaj ušo u
tebe! Ti ne misliš na kuću, nego lumpuješ i provodiš se, i zabavljaš
se...
-E, čudi se
Lala, a otkud ti znaš da sam se, kasti, baš zabavljo?
-Ta nisam ja,
kasti, ćorava, vidim da imaš čvoruge na glavi, odgovori mu Sosa.
Lala u poseti
U predratno
vreme reši se lala da ode lično nekim važnim poslom gospodinu
“feišpanu”.
Pošto je bilo
leto lala obuče svečane bele široke gaće, crne vunene čarape
(štrinfle), crne papuče i crn prsluk sa velikim srebrnim dugmadima,
i tako ode.
Kad je ušao u
predsoblje “feišpana”, reći će mu jedan od činovnika:
Pa kud ćeš ti
tako? Ti nesmeš ući kod ekselencije u gaćama?
-More slušaj
ti, gospone - reče lala - pusti ti mene samo da ja uđem, |